Dominikanski samostan – bivši augustinski samostan, zaštićeno je kulturno dobro, povijesne, kulturne i memorijalne vrijednosti. Prvi podaci povezuju se s 1315. g. Kada je Hugo II Devinski dao osnovati samostan. Forma samostana definirana je 1543.godine.
Crkva Sv. Jeronima – građena je u sklopu augustinskog samostanan kao zaklada riječkih gospodara grofova Devinskih. Gradnja je započela 1315.g., a završena 1405.g. u gotičkom stilu. 1750 g. stradava u potresu koji je zadesio Rijeku, te je obnovljena u baroknom stilu. U ovoj crkvi su pokopani istaknuti članovi grofovske kuće Devinski. Palača Municijpija – sa svoja 3 pročelja, dominira Trgom riječke rezolucije. 1873. g riječki gradonačelnik, Ivan Ciotta, nastoji rješiti problem sjedišta municipijalne uprave, čiji zadatak preuzima arhitekt Bazaring, koji je u duhu klasicističke struje u Venetu zasnovao 3 elegantna pročelja palače.
Narodno kazalište Ivana pl. Zajca - izgrađeno u drugoj polovici 19.stoljeća na tadašnjem trgu Urmeny. Nakon 2 godine iščekivanja, 3. listopada 1885. g svanuo je dan otvorenja novog općinskog kazališta. U svojoj bogatoj povijesti riječko je kazalište nekoliko puta mijenjalo svoj naziv. Od 1991.g kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a od 1994.g, svoj današnji naziv – Hrvatsko Narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Franjevački samostan i crkva Marije Lauretanske (Gospe Trsatske) datiraju u XV. st. To je jedno od najstarijih i najpoznatijih hrvatskih marijanskih prošteništa. Na 45 glavnom oltaru crkve nalazi se slika Bogorodice s djetetom koju je 1376. darovao papa Urban V. Samostan ima vrijednu knjižnicu, riznicu i galeriju umjetnina.
Trsatske stube - započinju prohodnom baroknom kapelicom s reljefom Bogorodice s djetetom na pročelju, poput malog slavoluka. Stube je 1531. dao izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić, a kroz stoljeća su se neprekidno dograđivale i opremale zavjetnim kapelicama. Stube vode do trsatskog glasovitog hodočasničkog središta, franjevačkog samosatana i crkve posvećenoj Bogorodici.
Trsatska gradina – izgrađen i podignuta na mjestu rimske osmatračnice. Njavažniju funkciju odigrala je u vrijeme obitelji Frankopan. Nakon povlačenja Turaka, gradina postepeno gubi na značaju i propada. Propadanju pridonosi i potres 1750.godine. Obnova počinje dolaskom obitelji Nugent 30-ih godina 19.st. U njihovu vlasništvu Gradina ostaje do 1941.g. sljedeća i posljednja veća obnova izvedena je 1961.g. S gradine se pruža pogled na Rijeku, Kvarnerski zaljev, kanjon Rječine i Učku. Podno gradine sagrađena je crkva Svetog Jurja, podignuta u 13. stoljeću i posvećena zaštitniku Trsata.
Crkva Sv. Vida – gradnja crkve započeta je 1638.godine od strane isusovačkog reda , a trajala je čitavo stoljeće. Posvećena je zaštitiniku grada Rijeke.U crkvi je raspeće za koje je vezana legenda o Petru Lončariću. Legenda kaže da je Petar u naletu ljutnje zamahnuo kamenom na raspeće, a iz tjela Kristova je potekla krv, koja je sačuvana u ampuli.
Gradski toranj – predstavlja jedan od simbola Rijeke. Ponosno se ističe, usprkos brojnim većim građevinama, na glavnoj gradskoj pješačkoj prometnici Korzu. Kao i mnoge druge vrijedne građevinem tako je i stari toranj, nastradao u potresu 1750.godine. Međutim, zahvaljujući sredstvima carice Marije Terezije, izgrađen je novi toranj.Današnji izgled tornja datira iz 1890.godine.