Vinodolski zakon
Prvi hrvatski pravni dokumenat iz 1288.godine. Jedan od najvažnijih kulturnih spomenika u Hrvata, ali i važan europski srednjevjekovni dokumenat. Pisan je narodnim jezikom i hrvatskim pismom-glagoljicom. Tekst Vinodolskog zakona je prvi objavio Antun Mažuranić u «Kolu» 1843.godine.
Pisalo ga je povjerenstvo sastavljeno od predstavnika devet vinodolskih općina koje je popisalo pravo koje se, u vrijeme nastanka zakonika, primjenjivalo u Vinodolu.
Novigrad, Frankopanski kaštel
Iz Vinodolskog zakona može se vidjeti da je kaštel 1288.g. pripadao porodici knezova Frankopana, iako se ne zna točno kada je utemeljen.
Do 1761.g uspijeva biti sačuvan u cjelosti. Nakon smrti Frankopana, 1671.g, kaštel izmjenjuje nekoliko gospodara sve do 1761.godine kada se dvije trećine novljanskog kaštela ruše zbog velikih troškova održavanja. Tako je sveden na ostatke.
Rimska utvrda Lopsica
Obzirom da se danas na mjestu utvrde nalaze ostaci zidova, teško je ustvrditi što je nekad predstavljala. Dok jedni tvrde da je Lopar bio stara rimska utvrda, drugi se slažu da je bio srednjevjekovni frankopanski grad.
San Marino – otočić i crkvica
Otočić koji je nekad predstavljao mjesto ribolova, danas čuva ostatke gotičke crkvice posvećene sv. Marinu po čemu je otočić i dobio ime. Crkva je vjerojatno bila sagrađena na temeljima neke veće starohrvatske crkve.
Crkva Blažene Djevice Marije i ostaci Pavlinskog samostana
Ostaci samostana fratara reda sv. Pavla pustinjaka nalaze se na poluotoku Glavica. Uz samostan se nalazila crkvica Blažene Djevice Marije na Ospi. Nažalost, malo je dokumenata sačuvano o povijesti crkve i samostana. Postoje dokazi koji ukazuju da je crkva postojala već 1446.godine. Zna se i da je njihova gradnja vezana uz knezove Frankopane.